Crtice iz zvjezdanog svemira
Astrodrom
Moja adresa
Blog
ponedjeljak, rujan 7, 2009

Napeti odnos između mog Mjeseca i Merkura uvijek je bio izvor napetosti u mom životu. U ranom dobu, taj aspekt je za mene bio odnos s mojom mamom koji mi se činio punim nerazumijevanja i još više moja promjenjiva raspoloženja i preosjetljivost. Tragove takvog izražavanja ovog aspekta vidim kod sebe još i dan danas u svim navedenim slučajevima. S druge strane, ovaj aspekt mi je baš zbog izraženog senzibiliteta i istovremeno racionalno-emotivnog pristupa životu i ljudima omogućio analitički pristup svakoj situaciji i osobi te emocionalno razumijevanje iste. Rekao bi Stephen Arroyo – idealno za rad s ljudima.

 
Svedemo li sve na bazične stvari u astrologiji odnosno elemente, sve se svodi na vodu i zrak. Osobno, pristalica sam pojednostavljenja u astrologiji - bez obzira na proučavanje znakova, planeta, aspekata, kuća koji su gradbeni temelji astrologije i nakon godina studiranja još uvijek ima osjećaj da moram puno toga naučiti upravo iz tih astroloških prapočela. No da se vratim na temu. Kada govorimo o elementima i njihovoj simbolici u astrologiji, sve možemo opisati vrlo slikovito. Dakle, voda i zrak. Možemo zamisliti vodu, naizgled nezanimljivu na površini jer se kod vode i vodenih znakova sva događanja odvijaju u tamnim, skrivenim dubinama. Načelno, voda je kao element introvertirana, subjektivna čak i samodovoljna. Za razliku od nje, zrak je ekstrovertiran, analitičan, društven, hladno objektivan, okretan, dinamičan. U njihovoj zajedničkoj kombinaciji, zrak uznemirava vodu, stvara valove na površini, voda se ne može posvetiti kontemplaciji. Emocije (voda) su uzburkane, intelekt (zrak) ne može objektivno prosuđivati, voda i zrak teško surađuju. Pred navalom emocija često ostajemo bez riječi. Tek kada se emocije slegnu možemo artikulirati ono što smo proživjeli. Voda (emocije) se smirila, zrak dolazi na svoje. Iz mog vlastitog iskustva, kombinacija zraka i vode često naliči na klackalicu, uvijek malo više nagnutu na jednu stranu, rijetko u tako poželjnoj ravnoteži. Ipak, godine i iskustvo čine svoje, postajem sve spretnija u balansiranju između hladnog razuma i vrelih emocija. Ali ne zavaravajte se, nemam ih pod kontrolom.

astrodrom @ 19:34 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 26, 2009

Nebavljenje tarotom u posljednje vrijeme uzelo je svoj danak – evo pišem već drugi post za redom na temu tarota. Znam da tarot još više od astrologije većina ljudi doživljava kao gatanje, karte koje fatalno određuju sudbinu, zlokobne i opasne. Ali nije tako. Zapravo ovisno je tko ih upotrebljava – svaka se tehnika divinacije može zloupotrijebiti i izvitoperiti. Meni osobno su tarot karte otvorile jedan prekrasan bogat svijet simbola koji su često riječima neobjašnjivi i neizrecivi. Definitivno imaju jednu mističnu i meditativnu notu no ja je ne doživljavam negativnom i prijetećom.
 
Zašto trojka mačeva? U prošlom postu sam pisala o kaležima, o vodi, o emocijama, o evoluciji ljubavnih veza. Događaji koji su uslijedili nakon tog posta vratili su me daleko u gotovo zaboravljenu i potisnutu prošlost i emocije. Munjevito me suočivši s zbivanjima još iz mog ranog djetinjstva. Nije da to nisam očekivala. Pluton koji kopa po mom horoskopu najavio je izvlačenje bolnih i potisnutih tema na svjetlost dana. Gdje će napokon biti demistificirane i napokon zaključene. Nadam se. Ono što se dogodilo i još je poput svježe rane smatram krajem jednog velikog ciklusa i naravno, početkom novog ciklusa. Iz ranijih sličnih iskustava znam da su ovakvi događaji uvijek početak nečeg važnog. Kako god, vrijeme će pokazati.
 
Ali nisam još uvijek odgovorila zašto trojka mačeva. Ne zaboravite tarot karte su živopisne slike pune simbola. I ako ikad poželite nešto naučiti o tarot kartama i njihovim značenjima – gledajte i pokušajte vidjeti što vam slike govore. Što vam govori ova karta?



Evo što govori meni. Trojka mačeve uvijek mi djelovala osobito okrutno, a kako i ne bi kada je u većini slučajeva na njoj prikazano srce probodeno s tri mača. I inače mačevi u tarotu predstavljaju prilično mučan dio jer predstavljaju mentalne procese koje u većini slučajeva kompliciraju naš život. Analize, premišljanja, razmišljanja sastavni su dio našeg života, ali bi nam i on bio jednostavniji kada bismo manje secirali sebe same i svijet koji nas okružuje. Najbolnija karta u špilu mačeva je upravo trojka. Ona ukazuje na traumu, povredu, slomljeno srce no bez obzira na to za razliku od prethodne karte, dvojke mačeva, koja predstavlja neizdrživu napetost sada je sve jasno, energija je oslobođena, gnojni čir se rasprsnuo. Ova karta ne dozvoljava iluzije, stvarnost je okrutna i reska. Ipak, kada se raziđu olujni vjetrovi, dolazi sljedeća karta umirujućeg ambijenta – četvorka mačeva.



Za razliku od većine karata u špilu mačeva, ovo je jedna od dvije iznimke (zajedno sa šesticom mačeva) koja je mirna i opuštena, kontemplativna. Nakon olujne trojke, ovo je odmor nakon bitke, sklonište od nevremena, mjesto za meditaciju. U četvorci mačeva, vjetrovi su se smirili, povlačimo se u svoj privatni svemir, preslagujući samo nama znane rebuse i pripremajući se za novi ciklus. Mir i tišina potrebna nam je ne samo kako bismo se pripremili za ono što nas čeka nego kako bismo se i na odgovarajući način oprostili od onoga što je iza nas. je mirna i opuštena, kontenplantivna. ovo je jedna od dvije iznimke (zajedno sa šesticom mačeva)e raziđu olujni vjetrovi, Ono što oslikava četvorka mačeva često izbjegavamo, neprestano se kljukajući vanjskim informacijama i podražajima. Strah od suočavanja sa sobom često je puno veći nego što sami priznajemo i radije ćemo odabrati konstantni stres nego sklapanje mira sa samima sobom.
 
I sad upravo tu, na putu prema četvorci mačeva, spremna pozdraviti se s prošlošću, onda malo meditirati i kontemplirati, pomiriti se sa sobom i svijetom i krenuti dalje. U neku novu neizvjesnost.
astrodrom @ 22:56 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, kolovoz 24, 2009
Čitam na stranici negdašnje blogerice o njezinim ljubavnim iskustvima u srednjoj školi. Piše o svojoj naivnosti i otvorenosti i kako su neki kojima je poklonila srce izigrali njezino povjerenje. Pomislih – pa mala što nisi bila malo opreznija – ali onda se sjetih sebe u istom tom periodu života i zaključih da sam bila upravo takva – svježa, naivna i mlada i da upravo tako i treba biti. I onda mi palo napamet (osim da napokon sjašim s ovog aorista) kako tu evoluciju na emotivnom iliti ljubavnom planu možemo pratiti kroz tarot karte. I to posebno kroz karte kaleža ili čaša koje i inače predstavljaju emotivni/vodeni dio života. U stvari, ja sam se odmah sjetila dvorskih karata u Mitološkom tarotu koje živopisnim likovima iz grčkih mitova obogaćuju simboliku klasičnog tarota.



 
Prva u nizu dvorskih karata je paž. Ova karta obično predstavlja djecu ili neki aspekt osobnosti koji se tek razvija. Energija ove karte je nježna, osjetljiva i delikatna. U Mitološkom tarotu glavni lik na ovoj karti je Narcis, mladić koji se, zaljubivši se u svoj vlastiti odraz u vodi, utopio želeći se stopiti s objektom svoje žudnje – sa samim sobom. Stoga ovaj lik iz klasične grčke mitologije savršeno opisuje ono što je osnovni preduvjet za ostvarivanje zdravog emotivnog odnosa – ne volite li sami sebe ni drugi vas ne mogu doista voljeti. Svi mi svojim stavovima i očekivanjima u život privlačimo određena iskustva i osobe i jedino ako mijenjamo sebe možemo mijenjati ono što nam se događa. Naučiti voljeti sebe teže je nego što se čini na prvi pogled – puno je čimbenika koji nas u tome ometaju, ali i onih koji nas navode na stranputicu pa poput Narcisa završimo u bezdanu samoljublja.



 
Nakon paževa slijede vitezovi. Vitez kaleža predstavljen je likom Perzeja, grčkog junaka čija su herojska djela bila inspirirana ljubavi prema ženama i koji se na svojim pohodima susretao s raznovrsnim aspektima ženskog principa, pozitivnima i negativnima. Poput svih vitezova radi se o dinamičnoj i nemirnoj karti, usmjerenoj prema svom cilju. U slučaju viteza kaleža cilj je idealna ljubav za kojom baš poput svetog grala traga cijeli život. Zato i vitez i nije zapravo zainteresiran za ovozemaljske ljubavne radosti nego hita uvijek sve dalje i dalje u potrazi za svojim snom. Tako i nekima od nas prođe možda i cijeli život zagledanima u neki zamišljeni ideal dok život i ljudi od krvi i mesa prolaze pored nas, nitko nije dovoljno dobar no zapitajmo se je li možda u uzrok tom sanjarenju zapravo strah od prave veze i konfrontiranju s realnim životom. Puno je danas takvih vitezova što lutaju s glavom u oblacima oko nas…
 




Kraljica kaleža tajanstvena je žena. Spuštenog pogleda uprtog u kalež na svojim grudima. U Mitološkom tarotu ona je lijepa Helena, nesuđena trojanska nevjesta koja je svoju ljubav dijelila s kraljevićem Parisom iako nema naznaka da je nesretna bila ni sa svojim mužem Menelajom. Kažu Njegoš da „ćud je ženska smiješna rabota!/Ne zna žena ko je kakve vjere;/stotinu ce promijeniti vjera/da učini sto joj srce žudi“. Nekako mi se čini da je pri tome mislio baš na lijepu Helenu. Kraljica kaleža žena je snažnih ponekad ekstremnih i opasnih emocija, magnetske privlačnosti koja je mnoge muškarce stajala glave što se umalo dogodilo i njoj samoj. No u životu je upravo tako – naše emocije tjeraju nas da riskiramo, a da ponekad ne znam zašto ni zbog koga, a niti nam je to zapravo važno. Ljubav mijenja lice našeg života no kako god okrenemo, vrijedi ljubiti – bez toga bi naš život bio gotovo besmislen. 



 
Ovo putovanje (barem za sada) završit ću s kraljem kaleža, nesretnim Orfejem. Ovaj božanski pjesnik koji je uspio smekšati tvrdo srce podzemnih vladara Hada i Perzefone malo je povjerenja imao u svoj bogomdan talent – kad su mu dopustili da voljenu Euridiku izvede iz podzemnog svijeta ipak nije izdržao, osvrnuo se da vidi prati li ga na putu prema ovozemaljskom svijetu te je tako izgubio zauvijek. Kralj kaleža razapet je između žudnje za snažnim emocijama i straha od prepuštanja istim tim emocijama. Baš poput svakog običnog smrtnika, punog bojazni pred neizvjesnošću koju donosi svaka ljubavna veza. Ali zapamtimo jedno – nemamo li ljubavi prema sebi (poput Narcisa s početka) dogodit će nam se isto što i Orfeju – ljubav će biti tu nadohvat ruke, a mi nećemo vjerovati da je ona ipak tu i ona će se pod našim sumnjama spržiti kao Euridika pod znaka prvog sunca.
 
I za kraj:


astrodrom @ 23:26 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, kolovoz 17, 2009

Slušam neki dan raspravu dvaju sinova poprilično zrelih godina o ponašanju svojih single očeva. Nikako im nije jasno da ti očevi i dalje imaju neki svoj drugi život osim brige za njih i igranje uloge njihovih tata. Zapravo to i nije tako rijetka pojava – jedan dobar dio ljudi vječno na svoje roditelje gleda upravo tako – kao na osobe čija je manje-više isključiva svrha da se brinu o njima i koji nemaju nikakvog pametnijeg posla osim čekanja na poziv svoje djece/djeteta kako bi riješili njihove probleme i dileme. Sebična su djeca. A pogledamo li kako su predstavljena u horoskopu, nije ni čudno.
 
Djecu u horoskopu simbolizira peto polje, područje kojim u prirodnom horoskopu vlada znak Lava. Između ostaloga, peto polje je i područje kreativnog djelovanja jer ni za kreativnost kao ni kod odgoja i odrastanja djece ne znamo u kojem će se pravcu stvari razvijati što god mi u početku planirali i koliko god se trudili. Sve ovisi o sreći, sve je rizik, sve je kocka, baš u duhu petog polja. Naravno, uvijek ima onih koji u odgajanju djece primjenjuju Saturnske metode – red, rad i disciplina, ali čak ni na taj način rezultati nisu zagarantirani. Kako god, kada su peto polje i djeca u pitanju baš ništa nije izvjesno.
 
Također, peto polje pod prirodnim je vladarstvom Sunca – samoživog, samodovoljnog, privlačnog, osebujnog – baš kakvog djeteta. Oduvijek je Sunce u vjerovanjima mnogih naroda predstavljalo vrhovno božanstvo kojem su se divili i obožavali ga. Sunce je također naziv jedne od velikih arkana u tarotu. Slika na toj karti često, osim Sunca, prikazuje golo dijete ili golu djecu. Ova karta, afirmativnog i pozitivnog značenja predstavlja osobnu realizaciju, cjelinu naše psihe, povezanost i isprepletenost duhovnog i tjelesnog u čovjeku. Djeca i njihova nagost simboliziraju nesputanost, spontanost i otvorenost, spremnost da se pokažemo svijetu kakvi jesmo. Jednostavno i izravno baš poput djece.

No ova solarna simbolika ima i svoju drugu stranu. Po svojoj prirodi astrološko Sunce, a i djeca često su usmjerena na sebe i svoje potrebe, uvjerena da su nepovrediva i besmrtna, sebična i bezobzirna. Ne radi neke zlobe, to je jednostavno tako, djeca su bogom/Suncem dana. I sve je dobro dok ta faza traje dok traju dani djetinjstva, ali često se, barem u jednom segmentu, produžava i na cijeli život kao što sam već i spomenula na početku teksta. Da ne govorimo kada se taj kompleks ´posebnog i drugačijeg djeteta´ otme kontroli i ovlada osobom koja poput razmaženog i grintavog djeteta traži pod svaku cijenu da dobije ono što je zacrtalo. Lijepo je njegovati dijete u sebi, to će svakog oplemeniti. Dijete, ne derište. 




astrodrom @ 21:46 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, kolovoz 4, 2009
Većina onih koji znaju da se bavim astrologijom ponekad se čude kako u svakom trenutku ne znam gdje se nalazi koji planet, na kojoj poziciji i u kojem aspektu pa je li ovo ondje ili ovo ovdje i tako dalje i dalje. Pisala sam već o svome ´ne znam´ u ovom postu, a ovaj se nekako prirodno na njega nadovezuje.
 
Slažem se, znanje je moć. Ali imati takvu moć nije bezbolno odnosno ne znači da čuva od boli. Što znači da bez obzira da (ako se tako mogu izraziti) znam što me čeka, ipak jednako boli. Samo znam zašto, kako i što je na kraju najutješnije, koliko će to trajati.
 
Ipak, možda je najveća blagodat astrologije mogućnost uvida u sebe, svoje obrasce ponašanja, svoje komplekse, ključne momente koji su nas osobno obilježili, krize i katarze. Kao i mogućnost da iste promijenimo. Ako hoćemo. Naravno, lako je palamuditi na tu temu. Posve druga je stvar nešto stvarno i napraviti za vlastiti osobni napredak. Okolina, a posebno zadivljeni obožavatelji skloni su vidjeti astrologe kao nadnaravna, superiorna bića koja uvijek imaju odgovore na sve. Pri tome su isti ti obožavatelji posve slijepi na izrazito disfunkcionalna ponašanja istih tih astrologa. Što nije ništa nenormalno no može li netko tko ne može riješiti vlastite probleme u vlastitom životu biti kompetentan da rješava tuđe?
 
Kako god, na kraju krajeva, i astrolozi su ipak samo ljudi. I imaju pravo na pogreške i probleme pa i problematična ponašanja. To pravo uzimam i ja sama sebi. Ponekad u situacijama u kojima bih trebala reagirati mudro, staloženo, zrelo, razložno eksplodiram, šizim, bijesnim. Nije baš za pohvalu. Ali i ja sam krvava ispod kože. I nisam iznad svega, hvala bogu. Dugoročno se ipak nadam kako ću makar puževim korakom uspjeti savladati sve lekcije i iskušenja koje život stavlja pred mene. Uz pomoć astrologije.





astrodrom @ 22:40 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
22070
Index.hr
Nema zapisa.